Geografija i geologija

Geografija i geologija

Fruška gora se nalazi između 45° 0’ i 45° 15’ severne geografske širine i između 16° 37’ i 18° 01’ istočne geografske dužine. Fruška gora nalazi se u južnom delu Panonske nizije između reke Dunav na severu i reke Save na jugu i predstavlja geomorfološku celinu koja vezuje slavonske planine na severozapadu sa šumadijskim planinama na jugoistoku.

RELJEF

U orografskom smislu spada u red niskih planina s najvećim vrhom Crveni Čot od 539 m, koji jedva prelazi  formalni geografski uslov da bude uvrštena u niska planinska područja. Dominira reljefom Srema i Vojvodine, elipsastog je oblika sa dužom osom pravca pružanja istok-zapad, dužine oko 80 km i širinom oko 15 km.

U morfološkom smislu mogu se izdvojiti 2 reljefne celine: fruškogorski planinski masiv i okolna lesna zaravan.

Na istoku i severu ograničena je aluvijalnom ravni reke  Dunav, a na jugu i zapadu uokvirena Sremskom lesnom zaravni. 

Najpoznatiji vrhovi su: Crveni čot, Iriški Venac, Zmajevac, Kraljeve stolice, Crni čot,  Stražilovo, stene Orlovac.

GEOLOGIJA

Retka su područja koja imaju ovako bogat geološki diverzitet kao što je Fruška gora. Njenom geološkom bogatstvu doprineo je proces sučeljavanja različitih tektonskih jedinica. Fruška gora predstavlja horstovsku formu koja se postepeno uzdiže za razliku od većine okolnih tektonskih blokova koji milionima godina tonu i vremenom se prekrivaju mlađim sedimentima.

Fruška gora je tokom svoje duge geološke prošlosti prolazila kroz različite dinamičke procese praćene vulkanskom aktivnošću.

Raznovrsna geološka istraživalja ukazuju da ova planina predstavlja riznicu zapisa o planeti Zemlji. Na osnovu njih rekonstruisan je tok prirodnih promena na ovom prostoru od pre oko 500 miliona godine.

Paleozoik  (570-243 milion godina)

Najstarije stene su  metamorfiti koje se javljaju na površinama centralnog dela fruškogorskog masiva.To su različite škriljaste tvorevine u kojima nema fosila.

Mezozoik (245-65 milion godina)

Trijas  (225-195 miliona  godina)

Za vreme trijasa, između Afričke i Paleoevropske ploče počinje formiranje velikog mezozojskog okeana Tetisa. Širenje okeana trajalo je oko 100 miliona godina. Okeansko dno u početku plitko, vremenom se rasuđuje i njegovom diferencijacijom stvaraju se duboki okeanski trogovi i pojasevi. U plitkom moru taloženjem skeleta i ljušturica uginulih organizama poput korala i algi koji sa krečnjačkim muljem i peskom na morskom dnu stvaraju krečnjačke stene. Prilikom povlačenja mora u malim dubinama taloženjem rečnog mulja, peska i šljunka nastaju stene poput konglomerata, peščara, glinaca i dolomita.

U ovom periodu istaložile su se zanemarnjive mase stena koje nalazimo na Fruškoj gori.

Jura (195 -130 miliona godina)

Ovo razdoblje u geološkoj istoriji Zemlje ostavilo je najupečatljivije dokaze o životinjskom svetu tog vremena – dinosaurusi.  Međutim ono na Fruškoj gori ostavilo je najmanji trag. U uskom priobalnom pojasu talože se filiti, agrilošist, krečnjaci.

Kreda (pre oko 130-120 miliona godina)

U  periodu Krede  nastupa perid zatvaranja Tetiskog okeana koji traje više od 100 mil. godina. Krajem Krede nastaje okopnjavanje izazvano jačim kretanjem Afričke ploče ka Evropskoj tako nestaju stari a farmiraju se novi ostrvski nizovi i arhepelazi. Iza novoformiranih ostrvskih nizova protežu se novi duboki podmorski rovovi u kojima se stvaraju tzv. fliševi, laporci, laporoviti krečnjaci, peščari.  Pošto se ceo prostor nalazi u pojasu veoma tople tropske klime, oko ostrva, u plitkim delovima mora, buja život školjki i mekusaca. Na izolovanim ostrvima i ostrvskim nizovima javljaju se novi oblici života na zemlji –formiraju se prve cvetnice.

U ovom geološkom razdoblju uočavaju se i vulkanske aktivnosti tj. dolazi i do taloženja vulkanskih stena.

KENOZOIK (poslednjih 65 miliona godina)

Miocen (period pre oko 23-5.5 mil.god)

Usled intenzivnih geodinamičkih procesa dolazi do smanjenja prostora koji obuhvata okean Tetis, postepeno dolazi do izranjanja novih velikih površina. Formiraju se delovi Evrope, Balkanskog poluostva pa i delovi današnje Panonske nizije.  U jednom periodu geološke istorije panonski prostor čine pobrđa koja su zbog ekstremno vlažne klime okružena prostranim terenima formirale naslage mrkog uglja.

Pliocen  (pre oko 5.5 do 2.6 miliona godina)

Tokom 15 miliona godina u Panonskom moru su se dešavale intenzivne promene u dubini i u salinitetu, stalne promene u konturama i obalama što je uticalo na život u moru i njegovoj okolini. U ovom periodu istaložile su se najveće sedimentne stene laporaca krečnjaka, glinaca sa raznovesnim fosilima. 

U sedimentima sačuvane su brojne spore i polenova zrna, što ukazuje na promene koje su se dešavale u razvoju paleoklime.

Usled okopnjavanja Panonskog mora i formiranja slatkovodnog jezera oko Fruške gore dolazi do taloženja šljunka, peska i gline sa tankim slojem uglja. U ovim sedimentima može se naći brojni fosili slatkovodne faune i mikroflore.

KVARTAR – Ledeno doba (poslednjih 2.6 milion godina)

Najmlađe razdoblje, poslednjih 2.6 miliona godina, Panonska nizija a samim time i Fruška gora je bila izložena veoma hladnoj klimi - ledeno doba.  U hladnim fazama, kada panonsku niziju obrasta hladna tundra, severni vetrovi zasipaju Frušku goru sitnom prašinom, koju donose ispod velkih lednika Alpa i severne evrope. Oko planine tumaraju mamuti, irvasi, bizoni i drugi stanovnici hladnih stepa.

VULKANIZAM

Nekoliko faza vulkanske aktivnosti ostavila je traga u geološkoj istoriji Fruške gore, pre svega u vidu naslaga tufova i vulkanskih efuzija, a sve se to dešava u geološkoj epohi krede, paleogena, donjeg i srednjeg miocena. Pojava tufova, stena koje su nastale taloženjem vulkanskog pepela u široj okolini Vrdnika ukazuju da je ove krajeve potresala erupcija podvodnih vulkana.

Top